Vijesti

Jubilej posvećen Ljubici Cuci Sokić

Jubilej posvećen Ljubici Cuci Sokić

Srpska slikarka sa titulom akademika, Ljubica Cuca Sokić, preminula je na 8. januara prije tačno jednu deceniju.

 

 

 

Izložbu povodom dva jubileja vezana za čuvenu Cucu Sokić, posljednju veliku srpsku umjetnicu iz generacije koja je između dva svjetska rata uvela srpsku umjetnost u tokove pariske intimističke škole, prirediće Kuća legata iz Beograda. Tekst o Cuci Sokić sa internet stranice ustanove od značaja za Grad Beograd, sa sjedištem u Knez Mihailovoj 46, prenosimo u cjelosti...

 

Zimski dani donose sjećanje na istaknutu umjetnicu, našu legatorku Ljubicu Cucu Sokić (9. decembar 1914, Bitolj – 8. januar 2009, Beograd).

 

U godini u kojoj slavimo jubilej, 105 godina od njenog rođenja i 10 godina od njene smrti, pripremamo krajem godine izložbu na kojoj će biti izložena njena djela iz Legata, u dijalogu sa djelima vrsnih umjetnica, njenih učenica i saradnica.

 

Ljubica Cuca Sokić djetinjstvo je provela u Beogradu, na Dorćolu, u kući u Gospodar Jovanovoj ulici br. 81.

 

Po završenoj Drugoj ženskoj gimnaziji gdje je crtanje učila kod čuvene Zore Petrović, 1930. godine godine upisuje Umjetničku školu.

 

U periodu od 1936. do 1939. godine boravi u Parizu gdje započinje svoj slikarski rad, usavršava ga pod uticajem Sezana, intimista Bonara i Vijara, predstavnika kubizma i drugih francuskih umetnika.

 

Period proveden u Francuskoj, poznat kao „pariski period“, ključan je za umjetničko formiranje Cuce Sokić.

 

Po povratku u Beograd 1939. godine priredila je prvu samostalnu izložbu u Umetničkom paviljonu Cvijeta Zuzorić.

 

Na jesen 1939. godine učestvuje u osnivanju umjetničke grupe „Desetorica“ koju su osim nje činili Danica Antić, Borivoj Grujić, Nikola Graovac, Dušan Vlajić, Milivoj Nikolajević, Jurica Ribar, Stojan Trumić, Aleksa Čelebonović i Bogdan Šuput.

 

Grupa je djelovala i izlagala u Beogradu i Zagrebu uoči Drugog svjetskog rata. Trojica članova grupe Desetorica – Šuput, Vlajić i Ribar rano su preminula, tokom rata, tako da rad grupe nikad nije nastavljen.

 

Svoj pedagoški rad Cuca Sokić započinje 1948. godine, kada je prihvatila mjesto profesora Akademije za likovne umjetnosti u Beogradu, na kom je radila sve do 1972. godine.

 

Predavala je akvarel, a zatim slikarstvo, generacijama značajnih umetnika. Osnovala je i fond za nagrade studentima za radove u malom formatu. Dopisni član Odjeljenja za likovne i muzičke umjetnosti SANU postala je 7. marta 1968. Godine, a redovni član 16. novembra 1978. godine.

 

U posljeratnom periodu Ljubica Cuca Sokić stvara unutar šire slikarske struje poznate kao Beogradski slikarski krug, ili Beogradska škola slikanja, čiji su predstavnici Nedeljko Gvozdenović, Marko Čelebonović, Ivan Tabaković, Peđa Milosavljević i Stojan Ćelić.

 

Svoj atelje dobija 1960. godine, u zgradi Kolarčevog narodnog univerziteta, i tu nastaje i najveći broj njenih značajnih djela.

 

Slikarstvo Ljubice Cuce Sokić u prvom redu opisuje se kao intimističko. Koriste se i formulacije poetski realizam, umjerena apstrakcija, geometrijska apstrakcija.

 

Motivi koji preovlađuju su mrtve prirode, portreti, pejzaži, dok u periodu od kraja pedesetih forme bivaju sve uprošćenije: težila je apstrahovanju. Prelomna izložba za doba geometrizacije bila je ona u Salonu moderne galerije 1964.

 

Od sedamdesetih godina ponovo se vraća mrtvoj prirodi, figuri, predjelu kao polazištu slike.

 

Mnoga svoja pojedinačna djela i legate još za života Ljubica Cuca Sokić je poklonila muzejima i ustanovama kulture širom Srbije. Značajan dio svojih preostalih djela poklonila je i posthumno, putem testamenta. Među njima je i Legat Kuće legata.

 

Nakon smrti Ljubice Cuce Sokić, upriličene su brojne izložbe slika iz njenog opusa. Njeno djelo kontinuirano nastavlja svoj život.